Tantrumi

Tantrumi su jedni od najčešćih ponašanja kod djece zbog kojih roditelji traže pomoć. Podrazumijevaju izljev emocija i nedostatak kontrole u situaciji, a ponašanja mogu uključivati plakanje, vikanje, vrištanje, padanje na pod, prkos, ljutnja, tvrdoglavost, griženje, udaranje, bježanje i odbijanje tješenja/velika potreba za tješenjem. Preplavljenost osjećajima zajednička je svim ljudima – i odraslima i djeci – a razlika je što djeca nemaju kapaciteta izraziti osjećaje, nositi se s njima i regulirati ih jer su govorno, emocionalno i kognitivno još u razvoju. Štoviše, tantrumi su normalni dio razvojne faze djece između 2 i 5 godina (kod nekih se može pojaviti i nešto ranije).

Zašto nastaju?
Dijete bez govornih kapaciteta teže će izraziti svoje trenutne potrebe. Ono može biti gladno, žedno, umorno ili bolesno. Može mu smetati gužva, buka i drugi podražaji kojih im je previše u trenutku. Nakupljanje intenzivnih emocija uslijed nezadovoljenja potreba rezultiraju emocionalnim ispadom.
Također, dijete može biti željno roditeljske pažnje pa će se ponašati na načine koji mu to omogućuju unatoč tome što je kontekst negativan. Kako se tijekom druge godine javlja i razvojni zadatak ostvarivanja autonomije, dijete će ponekad upravo tantrumom dati do znanja da je frustrirano i da nešto želi, a nešto ne želi učiniti.

Što učiniti tijekom tantruma?
Primarno je paziti na sigurnost djeteta i njegovog okruženja. U slučaju da su ponašanja agresivna prema drugima ili udara samo sebe važno ga je izdvojiti iz takve situacije te nježno ali čvrsto pridržati uz emocionalnu validaciju “Vidim da ti je teško” te objašnjenje zašto ste tako postupili “Ovo nije sigurno. Neću ti dati da radiš ono što nije sigurno.”. Ako nije slučaj opasnosti ne prisiljavajte dijete na fizički kontakt, trenutno se ljuti na vas i treba ostaviti prostor izražavanju te emocije. Dijete vas i dalje treba, te će nakon što ga ljutnja prođe tražiti vašu pažnju, tješenje i zagrljaj stoga mu ostanite blizu. Kako bi naučilo izražavati svoje potrebe ali i ono što osjeća, važno je i emocionalno bogatiti djetetov rječnik tako što ćete validirati njegove osjećaje “Vidim da si ljut/ tužan/ razočaran/ da te strah itd,”
S obzirom na to da se radi o situaciji gdje je i roditeljima teško te ih preplave emocije, osvijestite u kojem ste stanju i što vam treba. Ako primijetite da biste se mogli ponijeti na način koji nije primjeren prema djetetu (vikanje, fizičko kažnjavanje) udaljite se na kratko iz situacije (ako ste u mogućnosti) kako bi regulirali sebe ili dozvolite drugoj smirenoj osobi da preuzme vodstvo u situaciji. Ako to nije moguće, pokušajte odbrojati unazad od 5 prema 1 i sjetiti se da svaki tantrum koliko god intenzivan bio prolazi pa će tako proći i ovaj. A nakon što prođe možete se posvetiti svojim potrebama i emocijama te pronaći podršku za sebe (popričati s nekim o tome i izventilirati se, plakati i ispustiti svoje emocije, otići prošetati ili raditi neku fizičku aktivnost ).
Važno je ne kažnjavati dijete za tantrum. Dijete to ne radi namjerno nama, i ne treba ga shvatiti osobno.

Što još možete učiniti?
Roditelji mogu preispitati vlastita očekivanja od djece. Ona bi trebala biti u skladu s djetetovom razvojnom fazom i dobi (npr. od dvogodišnjaka će se očekivati tantrumi dok se od šestogodišnjaka očekuje da će u većini slučajeva verbalno izraziti svoje potrebe).
Pripazite koliko ste dosljedni s granicama. Dijete kod kojeg ste nekoliko puta popustili zna da bi se to moglo ponovo dogoditi stoga će i više pokušavati prijeći preko postavljene granice. Ako primijetite da djetetu teško padaju promjene aktivnosti, najavite mu neko vrijeme unaprijed (“Za 15 minuta / Još malo i idemo se spremati na spavanje”).
Ako osvijestite da često govorite “Ne!” pokušajte to smanjiti i “birati one bitke” gdje je “Ne” od važnosti za sigurnost djeteta i postavljanje temeljnih granica. Također, dajte djetetu izbor između dva ponašanja ili stvari kako bi imalo osjećaj kontrole, npr. “Sad nije vrijeme za crtić. Možemo ići van se igrati loptom ili možeš slagati kocke/puzzle.”
I za kraj najbitnije – redovito provodite svjesno vrijeme s djetetom u igri ili aktivnosti koje mu je važno i u kojoj oboje uživate. Dnevno svjesno (bez ekrana, usmjereno na međusobnu komunikaciju/ igru) povezivanje s djetetom ne mora biti dugotrajno, ali će učvrstiti vaš odnos.

Kada se obratiti stručnjaku?
Ako primijetite da se vaše dijete između tantruma ponaša tužno, ljuto, tjeskobno ili se tantrumi učestalo događaju nakon navršene 5.godine, svakako bi bilo dobro dodatno istražiti što se događa i potražiti pomoć stručne osobe.

Pripremila: Nika Popović, mag.psych.