Ja to mogu i želim!

 

Samostalnost djece važan je aspekt razvoja. Stručna literatura naglašava dobrobiti i željene ishode kod djece: osjećaj samopouzdanja, spremnost na suočavanje s izazovima te općenito bolja prilagodba djeteta svakodnevnom životu. Vjerujemo da ove pozitivne ishode svaki roditelj želi svome djetetu, stoga u nastavku navodimo kako to nabolje možemo i ostvariti:

 

Što radimo u vrtiću a poželjno je poticati i kod kuće s obzirom na dob

 

Važno je naglasiti da postoje ponašanja koja doprinose samostalnosti a da su prikladna dobi djeteta. Ovo je važno uzeti u obzir kako od djeteta ne bismo tražili previše i time ga predodredili za neuspjeh.

 

Djecu mlađe jasličke dobi trebamo pustiti da samostalno otkrivaju i istražuju svoju okolinu – pustiti ih da dodirnu, rastave, sastave, pomirišu i isprobaju (npr. teksturu hrane, držanje vilice, samostalno hranjenje). Naravno, pazeći pritom na sigurnost.

 

Za djecu jasličke dobi možemo tražiti da djeca piju i jedu samostalno (dati im čaše, vilicu i žlicu), da pokušaju izuti i obući šlapice samostalno, kratko sjede za stolom, pospremaju igračke, nose tekućinu u čaši i ne prolijevaju (30 mjeseci), pranje i brisanje ruku, penjanje i spuštanje stepenicama uz držanje.

 

Djeca vrtićke dobi 3-4 godine mogu sama nalijevati vodu iz malog vrča, upotrebljavati vilicu, sudjelovati u odijevanju i obuvanju (otkopčavati, razlikovati prednju i stražnju stranu odjeće), sama ići na WC. U to doba žele svratiti pozornost na sebe praveći se važnim.

 

Djeca vrtićke dobi 4-5 godina počinju preuzimati inicijativu te opada negativizam i prkos. Svoju aktivnost žele uspješno završiti (mada mu to ne uspijeva uvijek). U hranjenju su potpuno samostalna i znaju postaviti stol. Umivaju se i peru zube sami. Još uvijek trebaju pomoć pri vezivanju cipela i zakopčavanju složenijih odjevnih predmeta.

 

Djeca vrtićke dobi 5-6 godina žele biti aktivna i uspješna na svim područjima (i dovesti aktivnost do uspješnog završetka) te već potpuno samostalno mogu prati ruke, lice i zube, svlačiti se i oblačiti te spremati za spavanje (iako vole prisutnost drage osobe).

 

Predškolci i školarci 6 godina na dalje:

U dobi od 6 do 7 godina dijete je sposobno isplanirati, predvidjeti tijek aktivnosti i provesti je do kraja. Potpuno je samostalno u zadovoljavanju fizioloških potreba uz povremene poticaje i kontrolu. Kad je dijete starije to uključuje i druge poslove – serviranje stola, pospremanje sobe, pisanje zadaća, dio brige o kućnom ljubimcu.

 

 

“ Sve što može, dijete i mora napraviti samo”

1. Montessori

 

Pismo roditeljima

 

Dragi roditelji,

 

znamo da smo vaši maleni, ali bismo vas podsjetili da imamo velike kapacitete. Molimo vas da vjerujete u nas da možemo naučiti biti samostalni!

 

Također vas molimo i da imate realna očekivanja od nas i da se sjetite da je učenje proces koji zahtjeva vrijeme, strpljivost i moguće dodatno čišćenje 🙂

 

Kada nešto pokušamo sami, osjećamo se kompetentnije i zadovoljnije, vrjednije i uspješnije, a uključivanjem u zajedničke aktivnosti osjećamo se i važnim dijelom obitelji i zajednice.

 

Čim osvijestimo da smo nešto napravili sami, što nije proizvod rada odraslih, to nam učvršćuje samopouzdanje i odvažnost pa se i dalje trudimo i hvatamo u koštac s novim izazovima!

 

Puno nam pomaže i ako nam primjerom pokažete svoju samostalnost i uspjehe! Pokažite nam i podučite nas kako se vi nosite s izazovima i problemima – budite sigurni da sve pomno pratimo!

 

Volimo kada nas potaknete i pohvalite naše pokušaje da nešto napravimo sami, bez obzira na ishod. A ako uspijemo u naumu i ishod bude pozitivan, zamolili bismo vas za puno pažnje. Pratite nas i opažajte u čemu smo dobri.

 

Kritike nam nisu drage, tada ništa ne učimo, već se sramimo vlastitih postupaka. Radije bismo da nas podučite i pomognete ako zapnemo. Česte kritike kod nas potiču neželjena ponašanja kao što su traženje opravdanja ili prebacivanja krivnje na nekog drugog i time trošimo dragocjeno vrijeme i energiju koju možemo usmjeriti na učenje. Ostavite nam prostora za samoprocjenu i kreativni pristup problemu, bit će učinkovitije ako nam pružite drugu priliku i ohrabrite nas na odgovorno ponašanje.

 

Najviše vas molimo da nam dopustite učiniti pogrešku! Pogreške su dio života (kao što i sami znate) i iz njih možemo jako puno naučiti. Cijenit ćemo vaše strpljenje da nas ne prekidate kad ulažemo veliki napor i trud da nešto učinimo samostalno. Mi učimo uz pomoć vježbanja i ponavljanja, s pomoću pokušaja i pogrešaka, a to nam omogućuje da s vremenom usavršimo svoje sposobnosti i usvojimo nove vještine.

 

Znamo da je i vama teško i emocionalno izazovno jer je prirodno misliti da ćete se uvijek brinuti o nama, štiti nas i čuvati. I dok je to svakako u nekim dozama potrebno, molimo vas da u brigu o nama uvrstite i naše osamostaljivanje. Izraziti ljubav možete na puno načina, ne mora to biti da sve radite umjesto nas 🙂

 

Mi ćemo svakako osjetiti imate li povjerenja u nas jer ćete se tako onda prema nama i ophoditi. To znači da bismo voljeli da vjerujete u našu želju da budemo bolji, kompetentniji i spremni na suradnju, a mi ćemo se truditi opravdati to povjerenje. Olakšat ćete nam puno ako nam pružite prilike, a brojna iskustva u samostalnosti pomoći će nam izgraditi vještine i preuzeti odgovornost dalje u životu.

 

I za kraj, iako ćemo uvijek biti vaši maleni, imajte na umu da smo sposobni za jako puno!

 

Vaša mala a velika djeca

 

 

 

Pripremila: Nika Popović, mag. psych.