-
Dragi roditelji,
S velikom žalošću što ovakav tekst ponavljam, važno mi je podsjetiti na prevenciju te akcije nad kojima imamo kontrolu nakon ovakvog traumatskog događaja koji se dogodio u OŠ Prečko.
Kako što sam navodila i ranije, u tekstu nakon tragičnog događaja u Beogradu, prirodno je tražiti krivca i gledati sve vijesti koje imaju veze s ovim događajem, no imajte na umu da time imamo samo privid kontrole dok nas često senzacionalistički pristup objavljivanja ovakvih događaja u medijima zapravo dodatno uznemiruje.
Najvažnije je da u ovom trenutku brinete o sebi i vašim najmlađima. To znači da ćete prije nego pričate s njima prvo umiriti sebe na sve one načine koji vam pomažu: odmaknuti se od gledanja vijesti i “scrollanja” po mobitelu, popiti šalicu čaja, prošetati, dati si nekoliko minuta za duboko disanje, poslušati neku glazbu, izrađivati Božićne ukrase (u redu je osjećati veliku bespomoć, tugu i ljutnju te u isto vrijeme ići dalje u planiranim i redovnim aktivnostima kojima ste se veselili). Slobodno pokažite i djeci svoju emociju, no pripazite da u tom trenutku ona nije preplavljujuća. To znači da možete lagano pustiti suzu, ali ako vidite da vas obuzima navala plakanja gdje se nećete moći zaustaviti i pričati, radije se isplačite nasamo te se vratite u razgovor kada ste spremni te kada možete pružiti osjećaj emocionalne sigurnosti svome djetetu. Obavijestite i ukućane da se u prisustvu djece suzdrže od komentara koji idu u velike detalje koje su maloj djeci previše.
Djeci koja imaju starije braće i sestre u školama, te koja će ionako čuti informaciju probajte reći sami rječnikom primjerenim dobi. Ako dijete već nešto zna o samom događaju, propitajte koliko zna (“Što si čuo/la o ovome što se dogodilo?”). Nemojte govoriti detalje no napomenite da unatoč tome što sui odrasli uznemireni rade sve što mogu kako bi sva djeca i svi odrasli bili sigurni. Čim dijete govori s nekom emocijom, imenujte tu emociju te ju normalizirajte ( “Vidim da se bojiš, strah te je i to je u potpunosti u redu, biti tužan i plakati je također u redu.”). Odgovarajte na pitanja koje dijete ima ali primjereno dobi te bez detalja.
U slučaju da dijete ne može doći do informacije ili je premalo da bi shvatilo, nije potrebno da ga s time opterećujete.
Pratite reakcije vašeg djeteta. Razgovarajte s njim, pogotovo ako Vas dijete pita o događaju. Pokušajte što više ostati u uobičajenoj dnevnoj rutini te provoditi vrijeme u aktivnostima koje Vas vesele i povezuju.
Za kraj, kao mjera prevencije, trudite se graditi i održavati odnos s djetetom, te odgovarati na njegove potrebe. Ne želje, nego potrebe. To su: hrana, voda, higijena, ljubav (zagrljaji), vrijeme provedeno s vama, pažnja, razgovor, zajednička igra, i dosljedne granice. Bez ovog dijete ne može, ali bez želja (količina igračaka, slatkiši, crtići i ekrani, mobiteli) može.
Za sva dodatna pitanja možete mi se obratiti na: psiholog@vrtic-frfi.hr .
Pripremila: Nika Popović, mag.psych