Intenzivne emocionalne reakcije

Kad se dijete utapa, tad ga ne učimo plivati.

Većina će djece predškolske dobi povremeno pokazivati vrlo intenzivne emocionalne reakcije. Odraslima se te reakcije mogu činiti pretjeranima, nerazumnima i u nesrazmjeru s objektivnim okolnostima.

Početna reakcija većine roditelja u ovim situacijama je objašnjavanje djetetu da njegovo ponašanje i intenzivne emocije – nemaju smisla. Tada imamo potrebu obrazložiti djetetu da situacija ne zavrjeđuje toliku tugu/ljutnju/bijes. Međutim, kroz oluju emocija koje dijete u tom trenutku osjeća, naše će se riječi teško probiti. U ovakvim situacijama, dijete će nas teško vidjeti, čuti i razumjeti.

Prema tome, prije nego li krenemo djetetu objašnjavati situaciju – moramo ga umiriti.

1. Korak: Reguliranje

– u situacijama snažnih emocionalnih reakcija prvi je korak pružiti djetetu osjećaj sigurnosti. Djetetu trebamo pružiti ono za što znamo da će mu vjerojatno pomoći (što mu inače pomaže kad mu je teško) kao što su zagrljaji, mažnja, igračka.

2. Korak: Empatičko reflektiranje

– kad se dijete dovoljno umirilo, vrijeme je da mu priznamo njegove emocije i pošaljemo poruku da su sve emocije, bilo ugodne ili neugodne, prihvatljive. Djetetu tada možemo reći: “Vidim da si jako uznemiren”; “Razumijem da si tužna”; “Vidim da ti jako fali mama”. Ovakvim rečenicama istodobno dajemo djetetu do znanja da ga razumijemo te ga poučavamo o emocijama – imenujući konkretne emocije za koje vidimo da ih dijete u tom trenutku osjeća.

3. Korak: Rasuđivanje

– kad se dijete umirilo a nakon što smo mu dali do znanja da ga razumijemo i poštujemo njegove emocije, možemo situaciji pristupiti racionalno. Sada možemo djetetu objasniti da se nije ponašalo na ispravan način ali da ga jednako volimo. U ovom koraku možemo zajedno s djetetom razmisliti o alternativama u ponašanju. “Što si mogao drugačije učiniti umjesto da udaraš nogama igračke?”; “Kako bi mogao postupiti idući put kad budeš ovako ljut?”