-
Senzorna integracija
U zadnjih nekoliko godina, u krugovima stručnjaka za razvoj predškolske djece, učestalo se spominje pojam senzorne integracije. Opaženo je da je uspješna senzorna integracija važan element urednog razvoja djeteta a da ju možemo poticati kod kuće, u dječjem vrtiću kao i u specijaliziranim klinikama.
Senzorna integracija je proces koji počinje i prije rođenja a odnosi se na:
- Primanje podražaja iz okoline (slika, zvukova, okusa, dodira, mirisa)
- Obradu informacija u mozgu
- Pripremanje odgovora na tu informaciju
Primjer: dijete trči po igralištu, spotakne se i počne padati, međutim, uspješno se dočeka na dlanove i ne ozlijedi se.
Za tu brzu i pravilnu djetetovu reakciju zaslužna je senzorna integracija – dijete je tijekom padanja bilo izloženo različitim podražajima (slikama trave, igrališta, druge djece; zvukovima smijeha, razgovora, škripanja ljuljački; mirisima cvijeća i biljaka) ali je njegov mozak uspio odlučiti koje od tih informacija su najvažnije – one da pada – i ispravno reagirati (dočekati se na dlanove).
Važno je dijete od rane dobi izlagati obilju raznolikih podražaja (zvukovima, mirisima, dodirima) i dati mu priliku da se postepeno navikava na njih. Time ćemo potaknuti mozak da nauči obrađivati i donositi ispravne odluke o reakcijama na pojedine podražaje.
Postoji niz aktivnosti koje služe za poticanje senzorne obrade kod male djece:
- Hodanje poput medvjeda, raka
- Poskakivanje poput žabe
- Guranje kutije s malim teretom
- Igranje sjenama
- Osluškivanje zvukova iz prirode
- Guranje malih kolica u trgovini
- Škakljanje (ne predugo!)
- Pljeskanje rukama po vodi
- Snažno grljenje
- Glasno ljubljenje
- Provođenje vremena na ljuljačkama, vrtuljcima, toboganima
- Pritiskanje različitih materijala djetetu uz dlan
- Boso hodanje po plaži
- Igranje različitim okusima
- Kotrljanje po travi ili snijegu
- Mirisanje cvijeća, hrane
Problemi senzorne integracije mogu se iskazati u više smjerova – kod neke djece primijetit ćemo da su im čak i blagi podražaji „previše“ – da ih uznemiravaju glasni zvukovi, jarke boje, etikete na odjeći, snažni mirisi. Kod drugog djela djece možemo primijetiti suprotno – da kontinuirano „traže“ snažnije podražaje iz okoline. Ta će djeca biti sklona visokoj motoričkoj aktivnosti, snažnim zagrljajima, intenzivnim mirisima i okusima.
Posljedično, poteškoće senzorne integracije mogu dovesti do smetnji u ponašanju, socijalizaciji i emocionalnoj stabilnosti. Također, mogu otežati vještine koncentracije, samostalnosti ali i učenje.