Dječja igra i kako se razvija kroz dob

 

Dječji razvoj događa se kroz aktivnost igre. Ponekad se roditeljima može činiti da je riječ o zabavi, da vrijeme koje djeca provode u igri služi samo da se dobro osjećaju ( i to je važno!), no to je daleko od onog što se zaista zbiva. Djeca igrom napreduju na mnogo različitih područja : od spoznajnog (kognitivnog), tjelesnog, emocionalnog, te društvenog (socijalnog). Ona uče kako misliti, biti fizički spretni i jaki, prolaze kroz ugodne i neugodne emocije s kojima se uče nositi te razvijaju vještine u međuljudskim odnosima.

Kako bi bolje razumjeli kako se odvija razvoj dječje igre teoretičari su prepoznali različite vrste igre s obzirom na to radi li se o učenju i misaonim procesima (spoznajna razina igre) ili se radi o vještinama međuljudskih odnosa ( društvena razina igre).

 

U ovom odlomku pozabavit ćemo se spoznajnom razinom igre.

Spoznajna razina igre

Funkcionalna igra je vrsta igre u kojoj dijete koristi i isprobava stvari ili pokrete. Možete biti s objektom (nekom igračkom ili stvari) ili bez njega. Dijete razvija svoje sposobnosti odnosno funkcije te se ovako najčešće igra tijekom prve dvije godine života. Npr. vozi autić naprijed-natrag, gnječi plasteline (bez namjere da nešto napravi iz njega), trči po sobi.

Konstruktivna igra je vrsta igre u kojoj se dijete služi predmetima i to tako da nešto stvori, odnosno konstruira. Ova se igra najviše primijeti u dobi između tri i šest godina. Npr. slaže slagalice, izrađuje toranj ili kuću od kocaka, crta slike.

Simbolička igra je vrsta igre u kojoj djeca koriste predmet ili osobu kao simbol nečeg drugog. Ona glume svakodnevne i zamišljene uloge. Još se zove i “kao da..” igra, igra pretvaranja ili igra uloga. Česta je u dobi između dvije i šest godina, a najintenzivnije ju djeca koriste između 4. i 6.godine. Npr. igra škole, igra doktora, policajaca, mornara, itd.
Ovaj tip igre izvrstan je i kao terapijska igra, odnosno za proradu novih, često stresnih iskustava kao što su liječnički zahvat, odlazak na duži put ili bilo što na što želite pripremiti svoju djecu ili im olakšati kasnije nošenje sa situacijom.

Igra s pravilima je igra  koja se igra prema unaprijed poznatim pravilima i ograničenjima, a ima i elemente natjecanja, odnosno dijete pokušava biti bolje od sebe ili od drugih, Npr, Čovječe ne ljuti se.

U drugom dijelu bavimo se razvojem dječje igre na razini društvenosti i vještina koje djeca uče za međuljudske odnose.

Društvena razina igre

Promatranje – prvo se javlja oblik začetka igre gdje dijete gleda druge kako se igraju ali samo još ne uključuje u igru. Zovemo ju još i nesocijalna aktivnost.

Samostalna igra predstavlja razvoj nezavisnog  i samostalnog igranja koje ne uključuje drugu djecu. Dijete se ne pokušava približiti drugima.

Usporedna ili paralelna igra – djeca se igraju jedno pokraj drugog, sa sličnim objektima ili stvarima, ali nema suradnje i ne pokušavaju utjecati na ponašanje drugoga.

Usporedno- svjesna igra je ona u kojoj dijete priznaje prisutnost drugog djeteta uspostavljajući kontakt očima

Povezujuća igra, jednostavna socijalna ili asocijativna igra – igra u kojoj postoji više kontakta između djece, uključena su u odvojene aktivnosti no razmjenjuju igračke i uzajamno komentiraju ponašanja, smiješe se, razgovaraju.

Suradnička igra je najnapredniji oblik komunikacije među djecom, gdje se igraju sa zajedničkim ciljem: “igrajmo se kao da…” ili gradnje tvrđave od različitih predmeta, a postupci djece su usklađeni.

 

Sve vrste igara mogu se na različite načine pronaći u istim etapama djetetova razvoja te se one kombiniraju. Kod društvenog aspekta igre , razvoj od jedne do druge vrste igre ne mora biti jednak kod sve djece, odnosno ne moraju svi prelaziti iz faze u fazu u isto vrijeme.

Kako roditelji mogu poticati igru kroz dob?

6-12 mj. : djeci je važno omogućiti sve više igre, pjevanja, pričanja, “kuc-kuc”, slaganja kocaka te reagirati govorom i igrom na dječju inicijativu u igri

1-2 god: podržavati dijete u oponašanju radnji i osobina ljudi, životinja i predmeta (hrani medvjedića, laje, češlja, briše stol, pravi se da ima kapu itd.) – pojavljivanje simboličke igre

2-3 god: igrati se pred djetetom i s djetetom prikazujući aktivnosti i radnje odraslih s kojima dijetet već ima iskustva (npr. kuhanje, premotavanje, oblačenje, hranjenje itd.)

3-4 god: osigurati djeci što više zajedničkih novih iskustava, zajedničkih doživljaja djece i odraslih te proradu emocionalnih doživljaja

4-5 god: omogućiti djetetu nove, raznolike i nestereotipne uloge u igri kako bi uočili raznolikost svakodnevnih radnji odraslih ( npr. susreti, posjeti, promatranja), omogućiti bogatstvo materijala za igru

5-6 god: dati djetetu uvjete da upoznaje različite odnose između odraslih, zrelih ljudi- u konkretnim situacijama, pričama, kako bi takve odnose prenijeli u igru i svoja ponašanja

6-7 god: putem igre uvježbavaju se poželjna ponašanja pa treba omogućiti djeci susretanje s modelima koji se tako ponašaju. Poštovati i omogućiti da se dijete emocionalno rastereti u igri i riješi svoja unutarnja stanja, te da se povremeno osami u igri i aktivnosti. Poticati razradu složenih scenarija s planom i podjelom uloga.

 

 

Literatura:

 

Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Gjurković, T. (2018). Terapija igrom. Split: Harfa.

Starc, B., Čudina- Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B. i Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Tehnička knjiga.