Pregled najčešćih razvojnih strahova

Kao i za većinu pitanja vezana uz djetinjstvo i odrastanje, i strahove je nužno promatrati u kontekstu razvoja. S djetetovim rastom i sazrijevanjem mijenjat će se sadržaj i intenzitet pojedinog straha.

Prve tri godine

Dijete se rađa s urođenim strahovima – ti strahovi imaju evolucijsku podlogu, olakšavaju preživljavanje i bitni su za opstanak vrste. Dijete će se u prve tri godine ponajviše plašiti glasnih zvukova, naglih pokreta i nepoznatih osoba. U ovom periodu razvoja, dijete još ne može verbalizirati svoje strahove pa o strahu roditelji zaključuju na temelju djetetova ponašanja.

Strah od odvajanja

Polaskom u dječji vrtić, većina djece doživljava znatnu nelagodu zbog odvajanja od roditelja. Dijete nelagodu može iskazati nizom emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Važno je da roditelj njeguje pozitivan stav prema vrtiću, da pokazuje povjerenje prema odgojiteljicama te da redovno dovodi dijete u vrtić (kako bi dijete naučilo poznatu strukturu dana). Djetetov proces prilagodbe traje onoliko koliko djetetu treba da uspostavi pozitivnu komunikaciju i prisan odnos s odgojiteljima. U slučaju da dijete dugotrajno pokazuje strah od vrtića, potrebno je ispitati radi li se možda o nekom drugom, a ne o separacijskom, strahu. S djetetom tada treba provjeriti što ga točno plaši u vrtiću – možda ga je strah buke, druge djece, neke odrasle osobe ili novog prostora.

Strah od životinja

Strah od životinja učestao je u predškolskoj dobi i prolazan – najčešće počinje nestajati oko 5. godine života. Djetetov je strah ponekad opravdan i objektivan (npr. strah od zmija) a ponekad nam se čini da je suvišan (npr. strah od pasa). Međutim, ne bismo trebali dijete “gurati” u situaciju koja mu nije ugodna – npr. tjerati ga da priđe psu iako ih se boji. Trebamo biti poticaj i ohrabrenje djetetu da se samo odluči, kada bude spremno, suočiti s vlastitim strahom i prići životinji. Možemo pomoći djetetu ka prevladavanju strahova ako promijenimo predodžbu koju dijete ima o pojedinoj životinji – npr. ako dijete misli da su svi psi opasni, možemo mu pokazivati i pričati o psima pomagačima, psima koji pomažu gorskim službama itd.

Strah od mraka

U predškolskoj se dobi primjećuje strah od mraka – tada neka djeca izražavaju želju za ponovnim spavanjem u krevetu s roditeljima, opiru se odlasku u krevet ili žele ostaviti upaljeno svijetlo u sobi. U podlozi straha od mraka često su zapravo strahovi od duhova, čudovišta itd. Djeca u ovoj dobi teško razlikuju stvarnost i maštu te su ovakvi strahovi očekivani. Međutim, ovi strahovi mogu biti pojačani sadržajem iz medija – crtići, filmovi (ali i slikovnice) upoznaju djecu s pozitivnim i negativnim likovima te mogu potaknuti strah od onih negativnih. U slučaju da dijete pokazuje snažan strah od nadnaravnih bića, mogli bismo ograničiti gledanje crtića takve tematike.