Senzorna integracija

U zadnjih nekoliko godina, u krugovima stručnjaka za razvoj predškolske djece, učestalo se spominje pojam senzorne integracije. Opaženo je da je uspješna senzorna integracija važan element urednog razvoja djeteta a da ju možemo poticati kod kuće, u dječjem vrtiću kao i u specijaliziranim klinikama.

Senzorna integracija je proces koji počinje i prije rođenja a odnosi se na:

1. Primanje podražaja iz okoline (slika, zvukova, okusa, dodira, mirisa)
2. Obradu informacija u mozgu
3. Pripremanje odgovora na tu informaciju

Primjer: dijete trči po igralištu, spotakne se i počne padati, međutim, uspješno se dočeka na dlanove i ne ozlijedi se.

Za tu brzu i pravilnu djetetovu reakciju zaslužna je senzorna integracija – dijete je tijekom padanja bilo izloženo različitim podražajima (slikama trave, igrališta, druge djece; zvukovima smijeha, razgovora, škripanja ljuljački; mirisima cvijeća i biljaka) ali je njegov mozak uspio odlučiti koje od tih informacija su najvažnije – one da pada – i ispravno reagirati (dočekati se na dlanove).

Važno je dijete od rane dobi izlagati obilju raznolikih podražaja (zvukovima, mirisima, dodirima) i dati mu priliku da se postepeno navikava na njih. Time ćemo potaknuti mozak da nauči obrađivati i donositi ispravne odluke o reakcijama na pojedine podražaje.

Postoji niz aktivnosti koje služe za poticanje senzorne obrade kod male djece:

1. Hodanje poput medvjeda, raka
2. Poskakivanje poput žabe
3. Guranje kutije s malim teretom
4. Igranje sjenama
5. Osluškivanje zvukova iz prirode
6. Guranje malih kolica u trgovini
7. Škakljanje (ne predugo!)
8. Pljeskanje rukama po vodi
9. Snažno grljenje
10. Glasno ljubljenje
11. Provođenje vremena na ljuljačkama, vrtuljcima, toboganima
12. Pritiskanje različitih materijala djetetu uz dlan
13. Boso hodanje po plaži
14. Igranje različitim okusima
15. Kotrljanje po travi ili snijegu
16. Mirisanje cvijeća, hrane

Problemi senzorne integracije mogu se iskazati u više smjerova – kod neke djece primijetit ćemo da su im čak i blagi podražaji „previše“ – da ih uznemiravaju glasni zvukovi, jarke boje, etikete na odjeći, snažni mirisi. Kod drugog djela djece možemo primijetiti suprotno – da kontinuirano „traže“ snažnije podražaje iz okoline. Ta će djeca biti sklona visokoj motoričkoj aktivnosti, snažnim zagrljajima, intenzivnim mirisima i okusima.

Posljedično, poteškoće senzorne integracije mogu dovesti do smetnji u ponašanju, socijalizaciji i emocionalnoj stabilnosti. Također, mogu otežati vještine koncentracije, samostalnosti ali i učenje.