Treba li djeci dopustiti spavanje u krevetu s roditeljima?

Tema spavanja djeteta u roditeljskom krevetu pitanje je o kojem govore mnogi stručnjaci. Zastupaju se različita stajališta pa su tako i roditelji nerijetko zbunjeni savjetima.

Istraživanja koja se bave ovim problemom često za podatke uzimaju odgovore roditelja na različite upitnike što je subjektivna procjena, stoga ne možemo govoriti o potpuno realnoj slici problema (Ramos, Youngclarke i Anderson, 2007) . Pa ipak ono što se do sada istražilo može nam ukazati na neke specifičnosti:

Možemo naići na pozitivne i negativne ishode zajedničkog spavanja. Pozitivni ishodi su bolje usnivanje te duži san (bez buđenja) djeteta i roditelja, manje razine hormona stresa kortizola i dugoročna emocionalna stabilnost djeteta. Negativni ishodi s druge strane mogu biti manjak sna roditelja, smanjena kvaliteta sna te kronična neispavanost i djece i roditelja.

Dio objašnjenja ovako različitih ishoda čine faktori kao što su dob djeteta (dojenačka dob, jaslička dob ili vrtićka dob), razlog zbog kojeg spavaju u roditeljskom krevetu (je li dijete imalo noćnu moru pa je došlo u krevet ili inače spava s roditeljima), te smatraju li roditelji to ponašanje poželjnim ili ne.

Na zajedničko spavanje najviše se odlučuju roditelji djece dojenačke dobi (0-1,2 godine) kako bi majke olakšale postupak dojenja. Tijekom jasličke dobi (2 – 3 godine) više je djece koja samostalno spavaju u svojim krevetima. Djeca vrtićke dobi (3-6 godina) najviše broje “reaktivnih spavača” odnosno djece koja prijeđu u roditeljski krevet jer su loše sanjala, jer ih nešto boli, jer su još nesigurni u vlastitim krevetićima ili sobama. Zaključno, djeca mijenjaju način spavanja kako odrastaju.

Postoje mnoge razlike u okružju, odgojnim postupcima, karakteru djeteta, kapacitetu roditelja i još niz drugih faktora zbog čega svakom djetetu treba pristupati individualno i stoga ispravnog odgovora zapravo nema. Različiti ishodi mogući su i unutar iste obitelji jer su djeca i okolnosti različiti.

O subjektivnom doživljaju govori nam i istraživanje Ramos i sur. (2007) koje je ispitalo razlikuje li se roditeljska percepcija o potencijalnom lošem ponašanju spavanja i o zaista problematičnom spavanju. Znanstvenici su zaključili da roditelji daleko precjenjuju mogućnost negativnih ishoda u odnosu na ono što navode kao već postojeće probleme kod spavanja svoje djece.

Što onda učiniti, za što se odlučiti?

Najbolji raspored spavanja je onaj u kojem cijela obitelj dobije najviše kvalitetnog sna, odnosno onaj s kojim se osjećate najbolje i najugodnije. Najvažnije je zapitati se dobivate li Vi i Vaša obitelj nešto od zajedničkog spavanja.

Hoće li zajedničko spavanje utjecati na samostalnost djeteta?

Ako se djetetu u drugim područjima razvoja osigurava prostor za samostalno savladavanje vještina (kao npr. da samostalno jede, oblači se, istražuje okolinu, odvaja se od roditelja) i rješavanja problema te ono uspješno usvaja te vještine osjećajući se sigurno i slobodno, onda problema nema. Potreba za zajedničkim spavanjem ukazuje da dijete još nije sigurno u samostalnom spavanju te su mu još potrebni roditeljska podrška, sigurnost i zaštita.

Kako naučiti dijete da spava u svom krevetu?

• Slijediti dijete i njegove potrebe, prepoznati spremnost na promjenu (npr. da se prijelaz ne događa u periodu pojačanog stresa za dijete)
• Rutina – svaki dan probajte spremati dijete na spavanje u isto vrijeme
• Ako nailazite na otpor razgovarajte i provjerite s djetetom postoje li neki strah ( zajedno možete provjeriti ispod kreveta i u ormaru te otjerati čudovišta; ako je djetetu teže prestati s aktivnostima najaviti spremanje na spavanje 5 minuta prije)
• Djetetu dati plišanu igračku koja ga može “čuvati” tijekom noći ili vježbajte uspavljivanje i spremanje na spavanje s plišanom igračkom – neka dijete otpjeva pjesmicu, pokrije plišanu igračku i spremi ju na spavanje
• Ostavite djetetu upaljene noćne lampice; uobičajen razvojni strah od mraka može se ovako biti ublažen
• Ostavite blago otvorena vrata kako bi dijete imalo osjećaj povezanosti i olakšane komunikacije u slučaju da se osjeća nesigurno ili Vas želi dozvati
• Provedite vrijeme s djetetom u igri u njegovoj sobi kako bi prostor učinili ugodnim i sigurnim u njegovim očima
• Kod mlađe dobi u redu je krenuti i tako da se krevetić postavi priljubljen uz bračni krevet

VAŽNO!

Ako se prakticira zajedničko spavanje u istom krevetu s bebom, važno je slijediti sigurnosne smjernice (paziti da dijete ima dovoljno prostora, da je osiguran dotok zraka, da je osigurano od pada s kreveta – možda bolje da je prema zidu okrenuto; paziti da niste premoreni ili pod utjecajem alkohola/lijekova, ako se više pomičete tijekom noći promislite je li zajedničko spavanje za Vas) .

Želimo Vama i Vašim mališanima puno sreće i kvalitetnog sna!